Jadranka

Roman Jadranka – Zagorkin posljednji roman, kao i većina Zagorkinih popularnih romana, izlazio je u feljtonskom obliku, a objavljen pod nazivom Neznano čudo Zagreba u listu “Nova Hrvatska”. Petoga rujna 1943. izlazi njegov prvi dio pod nazivom Bieli fratar, a roman je objavljivan u spomenutom listu do 6. svibnja 1945. i ostaje nedovršen jer je nakon pada ustaškog režima list prestao izlaziti. Time, dakako, nisu iscrpljene sve zanimljivosti upisane u kontekst izlaženja Zagorkine Jadranke u “Novoj Hrvatskoj” 1943. – 1945.

Jadranka je povijesni roman, radnjom smješten u početku, u Zagrebu, a kasnije u Švicarkoj. Vrijeme odvijanja radnje je razdoblje Bachova apsolutizma u Hrvatskoj (1850. – 1859). u povijesnom-političkom kontekstu apsolutističke i centralističke politike Hasburške Monarhije. Izrazita germanizacija, raspušteni Hrvatski sabor, pojava žandarmenije kao nositelja nasilničkog režima je preludij u zabranu hrvatske zastave i hrvatstva općenito.

Zagorka je u Jadranci dotaknula mnogo tema, od klasne različitosti i sukoba, do germanizacije i nasrtaja tuđinaca na “hrvatsko blago”.

Glavni junak je Vjeran Keglević (“…kao da ih privlači toplotom tamnih očiju, neodoljivim smiješkom što ispoljava bijele zube ispod crnih brkova, a tamni zalisci i gusta tamna kosa pružaju njegovoj mladosti muževniji izraz“), potomak plemićke loze, koji je odrastao u Beču od šeste godine s bakom, otkad su mu roditelji preminuli. Njega progoni tajna policija Bachova aparata jer sumnjaju da skriva blago koje prema njihovom mišljenju pripada Austriji.

Naslovna junakinja Jadranka je snažan, ponosan, tvrdoglav karakter, svjesna da je rad njezin jedini spas jer je bez miraza, stoga prema standardima onog doba, neprikladna za ženidbu. Ona je ujedno na neki način i središnji lik oko koje se glavne spletke vode, od baruna Larsena koji je još od njezinog naukovanja u Beču, zaluđen s njom, mladog lakovjernog plemića Ljubomira Oršićkog koji je proveo svoje djetinjstvo u njezinoj blizini da bi se kasnije to pretvorio u mladu ljubav, i naposljetku Vjeran, koji je od početka u zavadi s Jadrankom jer spletom nesretnih okolnosti sumnja u njezinu izdaju domovine, što Jadranki teško pada.

U radnju je naravno ukomponirana komplicirana ljubavna priča koja na kraju biva sretno razriješena, kao i temeljni zaplet romana, dok povijest otvoreno teče dalje. To je karakteristično složena ljubavna priča koja čitatelju intuitivno otkriva utopijski svijet popularne romance sa sretnim završetkom. Ljubav prema domovini i u ovom je Zagorkinom romanu jedan od glavnih motiva i pokretača događanja.