Roblje

Roblje, Zagorkin prvi roman, izlazi u Obzoru 1899. godine, te je iste godine pretiskan u knjigu.

Stanko Lasić je u knjizi “Uvod u monografiju” posvetio puno prostora ovom Zagorkinom pripovjedačkom prvijencu, u svrhu analize njezinog stilskog uobličavanja i razvoja. Prema njemu, “Roblje” nije remek-djelo, ali nije ni bezvezni početnički sastavak. (Za detaljnije čitanje analize upućujem na Stanko Lasić: Književni počeci Marije Jurić Zagorke, te daljni opis romana je preuzet iz Lasićeve analize istoga.)

Roblje (Obzor, 1899.), Marija Jurić Zagorka

“Vladimir Medardović, student druge godine prava, stiže na krapinski kolodvor da bi tu preuzeo službu pomoćnog činovnika. Šef postaje gospodin Tatray, odmah mu dade do znanja da ima u što kraćem roku naučiti mađarski. Vladimir je primio tu službu jer voli Danicu Ljubičević, kćerku zagrebačkog posjednika, opozicionalca, ali kako nema novaca, to se ne može s njom vjenčati.  Na Danicu je bacio oko Melin, a Daničinoj majci se on čini kao dobra partija. Zbog toga je Vladimir prisiljen zamoliti za pomoć svog ujaka, mađarona, narodnog zastupnika, i ovaj mu ishodi službu na željeznici. Vladimir se koleba da prihvati tu službu; bilo je to protivno njegovim idealima, a osim toga znao je da mora naučit mađarski i položiti željezničke ispite kako bi dobio stalnu službu. Kolebanje nije dugo trajalo, jer Vladmir nema izbora: ili izgubiti Danicu ili prihvatiti službu. Proslavljene su zaruke i kreće u Krapinu.

Tamo savjesno obavlja posao, ali mu u napredovanju smetaju sukobi s mađarskim željezničkim osobljem  i neznanje mađarskog jezika. Kako ga vlakovođa Tomosi mrzi, prijavljuje ga da buni osoblje protiv šefa postaje. Specijalna komisija dolazi u Krapinu i utvrđuje da je Vladimir dobar činovnik, ali da bi bilo u skladu s općom politikom na željeznicama da bude premješten nekamo u Mađarsku , gdje će ga već neka djevojka osvojiti: mješoviti brakovi su najbolje dugoročno rješenje za mađarizaciju Hrvatske. Prije premještaja polazi u Budimpeštu da položi drugi ispit, međutim, zbog neznanja mađarskog jezika ne uspijeva, te se tako našao u službi u Subotištu. Njegov zanos i energija se počnu brzo topiti na tom novom mjestu, te ulazi u krug obitelji Erdely gdje ga upoznaju s ljepuškastom Eržikom, kćerkom odvjetnika Lendesa. Vladimira se međutim mnogo više dojmila Erdelyjeva supruga Ilonka, strastvena i zamamna žena. I tako se našao u procijepu kojemu nije dorastao: s jedne strane, muče ga pohotne misli na Ilonku, s druge strane, uspomene na Danicu za kojom i dalje čezne. Doživljava sebe kao mlitavca i nedosljedna čovjeka. Premještaj na neku daleku, malu postaju donosi mu trenutačno oslobođenje. Iz Zagreba stižu alarmantne poruke: kad će već jednom položiti ispit i dobiti samostalno mjesto?! Sudbini nije izbjegao. Uzaludan mu sav trud i savjesan rad, nesreća kao da je na njega vrebala.

Jednom je pristao da zamijeni jednog činovnika te je neprekidno radio cijeli dan i noć; bio je sretan kad se ovaj napokon vratio te mu je Vladimir predao upravljanje postajom. Bilo je to onog istog dana kad su mu iz Subotišta dolazili u posjet Erdely, Ilonka i Eržika. Činovnik komu je Vladimir upravo predao posao, zanemario je provjeriti o dolasku vlaka, pa je brzi vlak uletio u stanicu i pred Vladimirovim se očima sudario s teretnjakom: kolodvor se ispunio vapajima stradalnika među kojima su bile i Ilonka i Eržika. Istraga je utvrdila da je Vladimir nevin, bio je pušten na slobodu, ali više nije mogao nastaviti rad – predao je ostavku. U Zagrebu ga je Danica primila bijesno: mama ima pravo, od njega nikad čovjeka, ona ne želi ostati usidjelicom! Razočarano je napustio njezinu kuću odlučivši da se bori za samostalan položaj u društvu. Neko je vrijeme radio kao činovnik, marljivo studirao i prkosio životnim mudrostima kojim ga je zasipao ujak. Ali zar nisu njegove riječi odjekivale kao živa istina? Zar nije logika želuca jedino moguća? Zar nije i njegov ujak nekada dijelio Vladimirove ideale? Zar ne treba život primiti takvim kakvim jest? Vladimirov prijatelj Dinko ušao je u vladinu stranku a Danica se zaručila s Ungvaryem, nadmjernikom državnih željeznica.

Otpušten s posla, Vladimir oboli i trune u nekom podrumskom stanu. Postaje svjestan uzaludnosti svog otpora: pojedinac se ne može oduprijeti sistemu a zajedničkog otpora nema. Spasio ga je Dinko, ali je Vladimirovo ozdravljenje bilo i njegov pad: kapitulirao je i primio službu u financijskom uredu. Prošle su godine mladosti, daleko je i samo sjećanje na Krapinu, Subotište i povratak u Zagreb. Vladimir je već prosijed, napravio je državnu karijeru, ali je ostao svjestan svog sloma i gubitka svoje ljubavi. A Danica? Danica uči djecu mađarski, zadovoljna je i nipošto joj ne smeta što djecu odgaja u mađarskom duhu… “

Glavna tema “Roblja” jest društveni sistem koji od svojih građana stvara robove, a glavni lik Vladimir Medardović, koji je prema Lasiću, najtužniji lik Zagorkinog opusa (izuzev Mirjane iz “Kamena na cesti”), daje otpor, spreman je na patnju, ali naposljetku uviđa da nema izlaza, te biva zgažen i kao društveno biće i kao pojedinac. Roman karakterizira pesimistični i tmurni kraj. (S.L.)

Primjerak romana “Roblje” se može naći u NSK.