Vlatko Šaretić

U Obzoru 1903. godine izlazi “Vlatko Šaretić”, u podlisku od broja 188. do broja 244. Tiskan je ubrzo kao i knjiga s podnaslovom “Izvorna pripovijest iz zagrebačkog života”. Zagorka će poslije promijeniti taj podnaslov, pa on u izdanju “Ženskog lista” iz 1928. godine glasi “Roman iz zagrebačkog društva oko 1900. godine”, a u izdanju “Hrvatskog Zagorca” iz 1938. godine, “Roman iz zagrebačkog života godine 1903.”

Inače, prvi roman koji je objavila pod pseudonimom Zagorka. Poput analize Roblja, Stanko Lasić je također dao detaljan uvid u Vlatka Šaretića.

Vladko Šaretić (Obzor, 1903.), Marija Jurić Zagorka

(Dolje navedeni tekst je preuzet iz Lasićevog Uvoda u monografiju).

“Vlatko Šaretić u lovu je na bogat miraz i visok položaj. Kao sin nadstojnika iz Aninovca, došao je u Zagreb da napravi karijeru. Vješt je u laskanju, čvrst u svojim ambicijama, pretvoran i lukav, visoka stasa, lijepa lica, odlučnih činova –  brzo je izborio ugledno mjesto među zagrebačkom zlatnom mladeži. Taj je hrvatski Rastignac imao na repertoaru sve što je bilo potrebno da njegov lik bude privlačniji: tajnog nezakonitog sina sa šveljom Anicom, najboljeg prijatelja Naceka koji je sin presvijetlog, bogatu zaručnicu Adelu koja je kćerka drugog presvijetlog.  Privuče ga ljepota, šarm i zagonetnost blagajnice Zdenke Zubić. Udvara joj se i želi je osvojiti. Zdenka je imala težak život, ali je ostala naivno i drago stvorenje koje vjeruje da je najuzvišenije ljudsko odličje jest čuvstvo srca. Nećemo točno saznati što se to s njom dogodilo, jesu li njezini roditelji još uvijek živi ili su već umrli. Bila je, naime nezakonito dijete neke priproste djevojke koju je zaveo visoki činovnik i zatim je napustio. Majka je Zdenku dala na selo, zatajila njeno postojanje i uspjela se udati, a Zdenka je uz pomoć župnika-tutora završila trgovačku školu. Nikada nije osjetila toplotu majčinih grudi ni brižnosti dobra oca. Gdje li joj je sada majka, što radi njezin nepoznati otac? Roman njezinih rodtelja rodio je u Zdenki sumnjičavost prema muškarcima te je ona vrlo nepovjerljivo dočekala Vlatkovo udvaranje.

Susret vuka i janjeta na zagrebačkom pločniku? Moglo bi se postaviti takvo pitanje kad Vlatko Šaretić ne bi bio sam uhvaćen u biti igre koju je vješto spleo. Zdenkin melankolični pesimizam, životno iskustvo, nepovjerljivost, kao i njezina jednoostavnost i ljepota proizveli su snažan dojam na mladog salonskog lava. On se zaljubio. Zdenkina prisutnost ga uzbuđuje, dovodi do ludila, kako to priznaje Naceku. On se nije promijenio, on se samo zaljubio na svoj način. Da bi bio u Zdenkinu društvu, Vlatko je prisiljen podnositi obitelj Prosić. Trgovac Prosić i njegova žena prigrlili su Zdenku, koja je u njihovoj kući našla pravi dom.  Prosićka, dalja rođakinja Zdenkine majke, ne podnosi Vlatka, ali je trgovac Prosić tolerantniji i kao opozicionalac razgovara s Vlatkom o aktualnim problemima, posebno o odnosu produktivnog ili radnog naroda i birokratske aristokracije.

Vlatko polako ali sigurno napreduje kod Zdenka. Prvo je stekao njezino povjerenj pažljivo slušajući njezina razmišljanja i ispovijesti. Zatim je izveo viteški čin prijavivši se kao krivac za bacanje ugljena na policiju i spasivši na taj način Zdenku i Prosiće; to ga nije ništa stajalo, jer ga je policijski činovnik odmah pustio. Ta je žrtva uvjerila Zdenku da je Vlatko voli. I , napokon, vješto je izazvao ljubomoru u Zdenke pričajući kako je na policiji upoznao jednu dražesnu djevojku u koju se zagledao.  Uzalud se Zdenka borila protiv svoje ljubavi koja je neprestano rasla. A Vlatko je umješno kombinirao ljubaznost, pristojnu distancu i zaljubljenost u onu dražesnu djevojku (izazivajući na taj način ljubomoru) te se sve više približavao svojem cilju. On voli Zdenku, ali zna da će svoju ljubav moći ostvariti jedino bude li mudar: “Zaljubljen sam, dragec, do mahnitosti, a u ljubavi je diplomacija i prividna hladnoća polovica uspjeha”.

Trgovac Prosić otišao je u Aninovac da pomogne opozicijskom kandidatu u izbornoj borbi. Vlatkov otac podržava vladinog kandidata i na sve moguće načine sprečava opoziciju, i osobito, Prosića u izbornoj aktivnosti.  Ne libi se niti hapšenja, pa je zato u Aninovac došla Prosićka da zamijeni uhapšenog muža. Protiv nje predstojnik Šaretić pokušava upotrijebiti pristava Danovića  koji ju nekada bio zaprosio a ona ga je odbila. Sada treba da joj udvara kako bi se o njoj počelo govorkati. Nije uspio, jer je sam Danović otkrio poštenoj ženi kakve su predstojnikove namjere. To međutim, nije izmijenilo izborni rezultat: kandidat opozicije nije izabran.

Za to vrijeme dogodio se u Zagrebu fatalni čin. Zdenka je vodila Prosićev dućan. Ostala je sama u kući. Vlatko želi iskušati njezinu ljubav izjavivši da odlazi na službu u Bosnu kako bi bio daleko od nje: on je voli, uvijek ju je volio! Ona mu se baci na grudi, zaplače i prizna mu da je u njega zaljubljena. On tada odlučno izjavi da ostaje uz nju. Znao je da je pobijedio. Njezino povjerenje u Vlatka nije bilo uzdrmano ni Prosićkinim pismom u kojem ova javlja da se priča o Vlatkovim zarukama s kćerkom presvijetlog. Vlatki tvrdi Zdenki da je to najobičnija laž: on želi Zdenku usrećiti! Dočarava joj njihovu budućnost i ona je – pala u grijeh.

Poslije grijeha – grižnja savjesti. Čim je iz Zagreba stigla u Aninovac, Zdenka je shvatila što je počinila. Osjeća da se Vlatko s njom poigrao i da je samo bila poželjna stvar koju čovjek poslije osvajanja odbacuje. Tjeskobno se pita: zar je život tako okrutan da će i njoj dodijeliti sudbinu njezine majke? A mi, sada na kraju romana, ostajemo u nedoumici. Je li samo izgubila čast ili je i ostala trudna? Nema direktnih naznaka, koje bi upućivale na ovakav rasplet. Ipak, Zdenkin očaj, a zatim njezina odlučnost da se bori, vode zaključku da gubitak časti nije prošao bez posljedica.

Podigla je samokrijes da se ubije kad se na vratima pojavio Vlatko i spriječio taj čin. On je postigao što je htio, ali je on ipak ne želi izgubiti. On ima svoje rješenje koje je skovao od samog početka: oženiti se bogatom Adelom, imati Zdenku za ljubovcu! On u tome ne vidi nikakva zla: život treba podvrgnuti svojim željama, a ne moralnim normama. U međuvremenu Zdenka je otkrila da Vlatko ima nezakonito dijete i da se vjerio s Adelom. Vlatko joj prizna da je to istina, ali odmah doda da nikada ni u snu nije pomislio da bi se Zdenkom oženio…. Za Zdenku to predstavlja čisti užas. Zgadio joj se. Zar je tako postupio i s Anicom koja je sada na samrti?! Otjera ga iz kuće. Čas zatim stiže simpatični Milanković, Prosićev trgovački pomoćnik, Zdenkin dobar prijatelj. Ponudi joj ruku! Ona odbije opisavši mu kako je izgubila čast. Ali ga uvjerava da neće pokleknuti pred svojom sudbinom, nego se boriti. Milanković je spreman da je čeka dok ne preboli ranu.

A Vlatko je nastavio logičnim putem. Zbog izbornih zasluga u Aninovcu njegov je otac postao šef policije a sam Vlatko bio je imenovan tajnikom presvijetlog. Zdenku je napustio, Anicu je umrla, od njezine majke kupio je za bagatelu svoja kompromitanta pisma. Sada je slobodan .”

Svojom radnjom, roman ima istu pouku kao i Roblje: samo beskrupulozni i bezobzirni tipovi mogu uspjeti u ovom društvu (dok je Medardović iz Roblja prožet moralnim i nacionalnim idealima, a propada zbog pomanjkanja volje i energije, dokle je Šaretić bez ikakvih ideala ali s velikim smislom za društveni uspjeh, samoživ, tašt, grub, licemjeran i bezobrazan). Ljudi srca, povjerenja i ideala su zgaženi i odbačeni.

Negativnom poukom roman samo upućuje na sliku uzornog borca, čovjeka koji će u sebi znati spojiti beskompromisni idealizam, samozatajno odricanje i požrtvovanu upornost.

Dvije bitne teme u romanu: uloga rada u životu naroda i položaj oskvrnute djevojke, obrađene u dijalozima između likova.

Primjerak romana “Vlatko Šaretić” se može naći u NSK.